kaj će mi naslov...
23.12.2006., subota
sr*nja
|
opet ja svoje misli koje nitko ne čita bacam na vidjelo.. šta bi trebala promijenit na blogu, možda naslov, pa cete ga mozda citat?? ne... naslov je najjači i neču ga promijenit jer mi se neda cijelo vrijem pisat o istoj temi, to bi bilo dosadno.. npr.. moje patnje za nekim.. da ziher, ono ko luda sam da patim za nekim(ono.. davno prije sam možda patila, al to je trajalo tjedan dana, i odma sam zaboravila kaj je bilo, tak da nisam od onih koji pate). ili možda moj dnevnik koji nikad u životu nisam pisala (možda kad sam bila klinka, ali ni tad nisam), nit neznam kak se to piše.. nikad mi neće biti jasno čemu dnevnci?? da se prisjetimo šta je bilo nekada? e da.. al ja se svega siječam i zato ne vidim korist u tome, gubljenje vremena.. ili da ja pišem dnevnik na blogu (a dnevnici su tajne-tako kažu) pa da narod čita moje privatne stvari.. da ziher, nikad pa ni sada!! |
živim u sjenci, sjenke tvoje...
|
Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne mislim! Sve je lazno, ovaj svijet je lazan...Ne zelim pred laznim svijetom lazno da se smijem...ali to nije osmijeh, to je grc, ljudi su slijepi! Lijepi dani, nasmijani nekad bili za tebe, za mene, a sad sve same skice, neke druge ulice i srce skitnice zgazeno nehotice...Znam da znas!!! nestaješ...jer u svim snovima ti vratim sve te prazne rijeci praznim danima, jer kraj tebe nisam vise...Prica odavno nije fer ljepotica i zvijer, suvise razno sve je ovo prazno, prazno, zarazno i neprolazno...Svakog dana, sata, minute vracam se nasoj prici zar misliš da se stvarno ponosim time???? Plasim se da priznam da jos postojis, rane bole...i da mi falis...fali mi dodir, osmjeh, rijec...fali mi lice i nase glupe sitnice... Dosta krivice, ptice selice su odavno otisle na jug!Otisla sam i ja iz grada, nisam mogla vise...i svi ovi novi pogledi me plase prokleti sretni zagrljeni ljudi te uloge su bile naše, samo moje i tvoje, a gdje smo sada, pogledaj u mene, nema me, obecala sam ti da cu otici i otisla sam...postoje samo uspomene nase i poneki trag nemoguce ljubavi..< jedina ljubav- mi...i reci mi sta je to ponos, sta je to sram??? Ne, nikada za to s tobom nisam znala pa ne zelim ni sad!!!Sve nase suze saprala je kisa, na kraju nisam sigurna ni da li si plakao, nit da li si dno dotakao, a takav kakav jesi, takva kakva jesam slagali smo sami sebe...nismo imali snage za borbu protiv onih koji su krojili nase zivote...kao da smo djeca bez prava glasa...otisla sam, a ti si se vratio starim stazama svom vjenom picu i ludim provodima... Znam mene ni svi peroni ovog svijeta nece nikad nimalo promjeniti. I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli mi skrece, a onda padne noc..prokleto dugi sati...Ali znam sve je nista, slomit cu kazaljke vrijeme ce stati...samo...trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tuđim licima u stanovnicima nekih drugih svjetova. šutim jer znam da ti znas jedini moj ti koji odavno nisi moj...Svaka sekunda kao godina, ali barem sad znam na cemu sam i znam da nema nas... Spremna sam da budem ponosna i nasmijana pred svima, iako te kad sam sama, i dalje oblikujem od oblaka dima... Oprosti sto nisam imala snage da te slazem i zazelim srecu, ali šta će ti to od mene?? Ostaje nada da ce nekad neko htjeti da shvati mene...moja lutanja, maštanja sanjarenja i znati da ih prati ..i ko zna mozda jednom sretnes me, ali srest ces samo prolaznika slucajnog, obicnog covjeka i pogled leden... iako te taj neznanac volio više od sebe -----to je jedan od mojih famoznih pričica koje sam napisala kad sam se jednom davno zaljubila.. |
21.12.2006., četvrtak
PROLAZOST VREMENA....
|
....Kako vrijeme prolazi tako mi starimo, vrijeme je kao život, samo što vrijeme ne umire. Kada bi se vrijeme zaustavilo sve bi krenulo naopako, ništa ne bi imalo smisla, sve bi bilo izgubljeno u vremenu, bili bi nesigurni u svijetu i ništa ne bi bilo realno. Mi živimo kako bi jednog dana ostvarili svoje ciljeve, uz pomoć vremena, zato što nam je vrijeme za sve potrebno, jer ono igra najveću ulogu u našem životu. Kako vrijem prolazi tako se svake sekunde novi život rađa, a isto tako i umire. Kada smo bili djeca, mali nismo znali što je vrijeme jer za nas vrijeme tada nije postojalo isto kao i život, nismo znali što je to. S godinama sve dolazi isto kao i sa vremenom, godine su povezane s vremenom jer svake godine mi smo stariji jer vrijeme prolazi i ne možemo ga vratiti. Sve što je lijepo kratko traje, a to što kratko traje je mladost koja je samo jedna i jednom ćemo u životu biti mladi i vrijeme se neće vratiti na staro, zato treba uživati u mladosti dok vrijeme ne proleti... "...sve što prođe, sve što jednom prođe, kao po kazni uvijek vrača se..." =) |
napokon shvačam....
|
... da mi je full ljepse u životu od kad sam se preselila u drugu školu.. ekipa je do jaja i nikad je nebi mjenjala.uz njih zaboravljam sve probleme, al ponekad mi idu na ku*ac, al to je prolazno.. od nedavno mi je sve postalo ravno i bas me briga za skolu.. za probleme, kao da mi je život savršen (al nije). ak nis drugo bar mi prijateljstvo jako dobro ide i drago mi je zbog toga.. obožavam kad se nešto u mom životu dešava i kad se za nešto moram borit, jer da nema toga svijet bi bio dosadan i glup, jer sve što se dogodilo bilo je s razlogom jer ako nešto želiš i kad u tome pogriješiš desi ti se nešto loše kako bi to mogao ispraviti i početi iznova. samo se toga držim i borim se za ono što želim, jer za mene su ljudi koji se ne bore za sebe nitko i ništa oni nemaju svoje "JA"..... nikad neće uspijeti u životu i ako se ne bore dok su mladi nikad neće imat budučnost.. možda samo maštam al znam da sam u pravu i da to mišljenje necu nikad promjenit... =) |
18.12.2006., ponedjeljak
život..ljubav..prijateljstvo...
|
Život ...ne treba shvatiti ozbiljno jer se iz njega nitko nije živ izvukao. Život je toliko ne pošten, cijeli život učiš i mučiš se, a na kraju ostaneš glup i nemaš nikakvu budućnost. Možda sam glupa što ovako razmišljam ali i ja imam pravo na svoja mišljenja kao i drug. poznajem se kao potpuno novu osobu koja je promijenila do pola svoj život i sada sam sretna jer sva sreća je u ljudima koje sam upoznala. novo društvo, novo sve. kad pogledam s jedne strane brijem da sam ja jedina osoba koja život ne gleda tako crno, koliko me god neki ljudi smatraju neozbiljnom, ja znam da sam ja jako ozbiljna.. i sve svoje posljedice znam nosit. sve sto se desilo u mom životu desilo se s razlogom, uvijek se uz jedan početak mora desiti nešto lose da bi znali kojim putem moramo krenuti, jer da nema te lose strane sve bi krenulo naopako i ništa ne bi imalo smisla. Ljubav… da, taj divan osjećaj koji za mene već dugo ne postoji, kao da ga je netko namjerno obriso iz mene, i reko da za mene više to ne postoji… voljela bi opet biti malo slatko djete koje nema pojma što ga čeka u životu.. «…hajde bože budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu…» što si stariji to ti je sve teže u životu.. Prijateljstvo… ah.. to prijateljstvo, to je nešto najljepše što netko može imati. Imam jednog frenda kojem mogu sve reč jer znam da se neće izlajat drugima, s njim mogu razgovarat ozbiljno i drago mi je zbog toga.. možda sam to pre rano zaključila jer sam tek prije 2 mjeseca došla u novu školu i on me naročito dobro prihvatio.. s njim mi vrijeme prolazi jako brzo!!!! I aj to zovem pravim prijateljem koji te sluša kada ti nešto smeta, a ne oni koji te kao slušaju kad im pričaš a kasnije zaborave što si im rekao. Jedino što mi u životu ide je prijateljstvo. Jer od svega ti jedino to preostaje. Kada te osoba koju voliš povrijedi uvijek možeš računat na prijatelja koji će te utješit bez beda. =) |
..kao da je vrijeme stalo...
|
Ponekad jako puno razmišljam o tome što bi moglo biti kad bi bilo.. za sebe smatram da sam full ok i poštena cura, al ne znam zašto mi se vrača svakim danom sve gore i gore stvari, kao da sam pogriješila ili povrijedila nekoga (al to mi je zadnje u životu šta bi napravila nekome…) imam jako tužnu prošlost što se tiče ljubavi (meni je ljubav na prvom mjestu), imala sam jednu vezu koja je trajala 2 i pol godine i bila sam u početku sretna jer sam imala šta sam htjela, ali sada kad se okrenem i pogledam šta mi je taj gad napravio u životu i ništa mi pružio dođe mi da se bacim pod vlak kako nemam sreće u ljubavi… ali postoji još jedan tužan dio moje ljubavi, nedavno sam se zaljubila mada se ja jako teško zaljubim u nekoga i treba mi puno vremena da shvatim sa kime sam, ali ovo što mi se desilo je bolesno.. ovako- taman sam htjela imat nekoga tko je sličan meni i tko će me cijenit onakvu kakva sam ali to je nažalost trajalo samo tjedan dana, a ja sam pomislila da će sve bit kako sam ja zamišljala, mislim tako je i počelo, baš kako sam ja htjela. Sve dok se netko nije izlajo o meni, kojekakve laži i izmišljotine jer su ljudi ljubomorni na moju sreću.. kao da ona ne postoji za mene.. ova osoba s kojom sam bila tjedan dana je na meni ostavila poseban trag i kad pomislim na njega osjećam kako je on druga polovica mene, ne znam zašto ali ovako se nikad nisam zaljubila.. taj dečko je toliko iskrena osoba. Kad ovo pišem osjećam da sam svu moju bol i patnju istresla iz sebe.. nitko ne zna koliko mi je život srušen, al nastojim to ne pokazivati… |
